“Rodom sam iz jednog gastarbajterskog sela na istoku Srbije… U selu nema normalne kuće, sve su to neke vile i zamkovi. Jedna komšinica je tako preko milion eura uložila u zamak sa 15 soba, placom, bazenom.
Nažal0st, preminula je prošle godine i nije dočekala penziju. Djeca su joj u Švici i naravno nije im padalo na pamet da se ovdje vrate. I ta djeca tako prodadoše zamak iz bajke za 150 000 eura nekoj ruskoj porodici. 10 % koliko je uloženo.
S jedne strane drago mi je što će neko živjeti tu, ali s druge strane kada se sjetim da je ta žena čitav svoj životu ulagala u tu kuću, da joj je život prošao u tome, a da su djeca to tako prodali za bijedne pare, rastužim se.
Ona je toliko ulagala u tu kuću,a njenoj djeci nije nikada ni trebala. San joj je bio da to napravi zbog unučadi, a eto kako je ispalo. Prolazim danas pored zamka, vidim djeca se kupaju u bazenu i zapitam se”E moja Stamena, da li bi živjela drugačiji život da si znala da će ovako biti? Žal0sno…”
