Naime, to se desilo kada je Saša imao 24 godine. Njegov otac je nastrada0 u saobraćajnoj nesreći. Sjeća se tog trenutka kada ga je majka probudila i saopštila mu šta se desilo. Kada je to saznao, bio je u š0ku.
“Ni danas nisam upoznat s tim da li je vozač koji ga je usmrti0 završio u zatv0ru. ” Saša je dodao da mu je bilo tešk0 jer ga je je uvijek nerviralo ono što bi mu otac rekao.
Tek nakon njegove smr.ti, shvatio je vrijednost tih riječi i dalje u životu se pitao kako bi se njegov otac postavio u tom trenutku. Podsjetio se još nekih momenata iz mladosti :” Nije bilo šanse da pustim kosu kao moji drugovi, a do devet sam morao biti kući.”
Kako kaže, otac ga je podržao da se bavi muzikom. Iako je imao želju da Saša završi fakultet, podržao ga je da radi ono što voli. Saša je ostvario velike uspjehe. Sve je počelo sa nekim manjim svirkama kod prijatelja, a kasnije su dobijali sve više angažmana.
