“Studirala sam, imala tri cimerke u stanu. Bila je subota, a ja sam ostala bez ijednog dinara u džepu do ponedjeljka. Imala sam sarmu u zamrzivaču, pa sam planirala da je jedem naredna dva dana. Taj dan sam ostala kod prijateljice da nešto vježbamo za faks.
Vratila sam se mrt.va gladna, otvorila zamrzivač, kad tamo nema sarme. Pitala sam cimerke šta se dešava, a njih dvije su kroz podsmijeh prokomentarisale kako su one pojele i da već dugo stoji. “Mislile smo da ti nećeš”- dodale su.
Poslije su one negdje otišle, a ja sam cijelu noć preplakala. Ne zbog gladi već zbog toga što su se tako ponijele. Nisam mogla da vjerujem da postoje takvi ljudi. Dobro znaju da mi moji šalju 1000 dinara sedmično.
Sva sreća, pa me treća cimerka sljedećeg dana odvela u menzu i na svoju karticu mi uplatila sva tri obroka. Iako nikada nismo ni bile bliske. Od tada smo počele da se družimo i danas smo dobre prijateljice. Zahvalna sam joj i nikada joj to neću zaboraviti. One druge dvije me samo podsjećaju na to koliko ima zla u svijetu.”
