“Prije osam godina sam sa djevojkom otišao u Austriju. Samo smo spakovali kofere, uzeli pasoše i krenuli. Imao sam 400 eura kod sebe. I znao sam možda deset riječi njemačkog. Bilo je vrijeme za novi početak.
U našoj državi nismo se mogli zaposliti ni kao konobari bez štele. Otišli smo kod njene sestre. Ona je bila zaista divna i pomogla nam je da se snađemo. Čak nam je platila kiriju za šest mjeseci, dok se ne osamostalimo.
Djevojka i ja smo odmah gledali da se zaposlimo. Ja sam se zaposlio na građevini, a ona kao frizerka. Iako nismo te struke. Radili smo, trudili se i dvije godine kasnije smo imali odlično poznavanje jezika i uspjeli smo se zaposliti u struci.
Ona kao tehničar u laboratoriji, ja kao medicinski tehničar. Imamo odlične plate, poslije osam godina imamo svoj stan i državljanstvo. Za dva mjeseca ćemo dobit i kćerkicu. Tako da, vjerujte u svoje snove.
Pratite ih i ne zaboravite da se volite jer ćete tako sigurno uspjeti u životu. Trudite se, budite uporni. Možda nećete odmah vidjeti rezzultate, ali ćete s vremenom vidjeti da ste napravili dobar izbor.”