“Živim u zajednici sa svekrom, svekrvom, djeverom… Mužem i djetetom u kući od 25 kvadrata, bez kupatila. Koristimo poljski WC. Zamislite kako je tek kada je zima i moramo da izlazimo. Dosta puta sam se i razb0ljela. Živimo u veoma l0šim uslovima.
Bila sam sretna jer sam prije nekoliko dana dobila posao. Radila bih u pekari. Dobro bi mi došlo da nešto zaradim. Moj muž nema stalni posao već mjesecima. Smeta mi to što ne želi da se trudi da nađe posao. Već neko vrijeme leži u kući, ništa ne radi.
Nije mu žao ni što ja po ovoj hladnoći idem od djeteta koje ima četiri mjeseca. Ne pomaže ni oko djeteta, svekar i svekrva ga čuvaju. Djever isto nešto radi, trudi se da donese novac kući. Ovaj moj ništa. Kada nešto kažem nastane svađa.
Svekar i svekrva me podupiru jer vide kakva je situacija, ali on ne želi da shvati. Ne znam koliko ću dugo moći da izdržim u ovoj situaciji. Trudim se da djetetu obezbijedimo bolje uslove, a on kao da ga nije briga za to. Zaista ne mogu da shvatim. “
