Moj muž je prem.inu prije 5 godina, a ja sam se udala za njegovog oca, svog svekra. Nemojte me odmah osuđivati nego pustite da pročitate do kraja, možda me razumijete. Imam 4 sina sa svojim mužem, voljela sam ga mnogio, ali bio je jedini koji je radio i kada je otišao, ostali smo bez novca.
Moj svekar ima jako dobru penziju, pa mi je dao jedan prijedlog, da se vjenčamo kako bi meni ostala penzija i kako ne bi morala da brinem danas sutra da li cu imati za djecu. Mjesecima sam mislila šta da radim i pristala, sve je bilo tajno i rijetko ko je znao za to, tako smo i željeli.
Međutim, kada smo prije samo nekoliko mjeseci prestali da budemo svekar i snajka, ako me razumijete, prešli smo granicu koju smo postavili, ja sam bila van sebe. Poslije mi je objasnio da je normalno kao žena da osjetim potrebu, te da ćemo to ponavljati nekada, ali tajno, to niko nikad neće znati osim nas.
