“Dragi sine, sada još nisam ostario, ali kada me budeš vidio takvog budi strpljiv sa mnom. Ako se zaprljam za vrijeme ručka ili se ne budem mogao sam obući, budi strpljiv. Sjeti se sati koje sam potrošio da bih te tome naučio.
Ako u razgovoru ponavljam iste stvari saslušaj me i nemoj me prekidati. Sjeti se da sam ti istu priču čitao iz početka kako bi lakše utonuo u san. Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me.
Sjeti se kako sam te lovio po kući i smišljao hiljade razloga da uđeš u kadu. Kada primjetiš moje nepoznavanje novih tehnologija, ne smij mi se. Daj mi vremena jer ja sam tebe naučio mnoge stvari: pravilno jesti, oblačiti se i suočiti se sa životom.
Ako nekada u razgovoru izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena da se prisjetim. Ako mi to ne pođe za rukom, ne uznemiravaj se. Kad mi umorne noge više ne budu dozvolile da hodam, pruži mi ruku kao što sam ja pružao tebi kada si učio da hodaš.
Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Pokušaj me razumjeti, pokušaj mi pomoći. Vratiću ti sa osmijehom i neizmjernom ljubavlju koju sam oduvijek čuvao za tebe. Volim te sine!”
