“Moja supruga je 22 godine mlađa od mene, ja imam 45, ona samo 23 godine… Veoma sam zaljubljen u nju. Zbog nje sam ostavio ženu, a djecu skoro nikako da i ne viđam. Samo mi je ona postala bitna. Samo je ona bila prioritet. Smetalo mi je što su svi komentarisali da želi moj novac, da joj se ne sviđam, da je samo obična balav.ica.
Smijao sam im se, govorio kako su ljub0morni. Međutim, ti komentari nisu prestajali da stižu do mene. Čak sam načuo i da me vara. Nisam vjerovao, ali crv sumnje nije dao da se smirim. Zato sam odlučio da je testiram. Rekao sam joj da idem na poslovni put i da me neće biti tri dana.
Umjesto toga sam odsjeo u obližnji hotel i vratio se kući naveče. Nije je bilo. Nazvao sam je, rekla je da je kod roditelja. Otišao sam u mjesto gdje žive njeni roditelji. Bio sam u autu, čekao, svi su izlazili iz kuće osim nje. Prenoćim tako u autu i sutradan je nazovem.
U međuvremenu su njeni roditelji negdje otišli. Ona se javlja i govori da sa mamom upravo pije kafu i da joj baš godi što je otišla malo kod njih na selo. Ljut sam, bije.san. Od toga je prošlo mjesec dana, a ja nisam ništa rekao. Vara me, sigurno.
Ostavio bih je, ali me strah i sram0ta priznati društvu da su bili u pravu. Osjećam se p0raženo, izmanipulisano. Još g0re mi je kad pomislim kakvu sam ženu zbog nje ostavio. Zbog koga sam narušio odnos sa svojom djecom?”
