“Baka i djed su se vjenčali davne 1952… Imali su četvero djece. Nakon nekog vremena, počeli su da se svađaju. Nisu ni pričali kao prije. Službeno su se rastali nakon 50 godina braka. Baka se nedavno razb0lila, imala je moždani udar i bila veoma l0še.
Kada se vratila iz b0lnice, djed se raspitivao za nju. Htio ju je vidjeti. Jedan dan je i otišao da je posjeti, na naše veliko iznenađenja. Sjeo je kraj nje, uhvatio je za ruke i molio da se pomire. Počeo je plakati, baka nije ništa odgovorila, samo je plakala zajedno sa njim.
Baka je još uvijek l0še. Djed joj svaki dan dolazi i oni pričaju. Njeno četvero djece i nas sedmoro unučadi ne možemo da vjerujemo da se to desilo. Ljubav je vječna.” Nekada se zbog nekih situacija udaljimo od nekih ljudi.
Kasnije se nešto dogodi što nas ponovo vrati njima. Desi se nešto što nas ponovo spoji. Obično te neke teške situacije u životu koje nas ponovo spoje s nekim ljudima. Onda vidimo koliko smo gubili vrijeme na glup0sti, svađe, ljutnju, a imali smo malo vremena.
