Kada je mama vidjela šta je učiteljica napisala njenom djetetu, napisala joj je poruku u bilježnici: Neka djeca trebaju dodatnu pomoć u školi i to je sasvim normalno. Ipak, neki učitelji, nastavnici ne znaju da rade svoj posao.
Ne znaju da pruže dodatnu pomoć djetetu već učine da se dijete zbog nečega osjeti manje vrijednim. Naime jedna majka je bila zgr0žena nakon što je učiteljica ostavila komentar na pisanje njenog sina.
Ona je učenikovo pisanje prokomentarisala kao užas. Iako je velika mogućnost da se ovdje radi o jednom obliku disgrafije, odnosno nemogućnosti svladavanja vještine pisanja. Zato je učenikova majka željela isto ostaviti komentar učiteljici. Evo šta joj je to napisala:
“Ovako se ne daje volja za školu. U moje vrijeme se pisalo:” Nije dobro, vježbaj.” A užas je za nastavnicu koja je ovo napisala jer ovo je vaš posao da učite djecu, ne moj.”
Šta kažete na ovaj potez? Mnogoj djeci je potrebna dodatna pomoć, a često prosvjetni radnici to ne primjećuju. Ne primjećuju često ni njihovi ukućani, roditelji. To može da stvori velike poteškoće za dijete. Nekome treba manje, nekome više vremena za nešto. Nekome treba dodatna pomoć i to je sasvim uredu.
