“Moj otac mi svaki mjesec uzima po 150 eura. Uzimao ih je za stanarinu. Nisam to volio. Bilo mi je nekako glupo jer je zaista imao dosta novca. Nisam znao zašto to radi.
Razumijem da roditelji žele da te nauče da budeš odgovoran i ja bih zaista pomogao od svoje plate, nije u tome stvar, ali on je baš insistirao na tome. Tako da je svaki mjesec on dobijao po 150 eura. Došlo je vrijeme da se ženim.
Znate kako to ide, supruga i ja smo dobili poklone. Otac mi je dao dvije koverte. Ispostavilo se da je u tim kovertama novac. U jednoj od koverti je bio novac za stanarinu koji sam mu davao svo ovo vrijeme. U drugoj koverti je bio novac koji je on dao od sebe.
Bilo je zaista dosta novca. Bilo mi je drago jer se tako ponio, a opet mi je bilo krivo jer sam se svo vrijeme ljutio na njega zbog te stanarine. On je htio meni da pomogne, a ja sam tako reagovao. Zahvalio sam mu se. Od tog novca smo supruga i ja kupili jedan solidan automobil.”
