Kada smo djeca, želimo što prije odrasti, a kada dođemo u taj period odrasle osobe onda vidimo da nije tako kako smo očekivali i rado bismo se vratili u period kada smo bili bezbrižni.
Naravno, normalno je da se dešavaju određene promjene. Ovdje vam donosimo interesantne ilustracije koje pokazuju realnost odraslog života:
Kada smo djeca, nekada nm se ne ide u školu. Desi se da pitamo roditelje da li možemo ostati kući. Kada odrastemo, takav osjećaj imamo za posao, a rado bismo se vratili u školske dane.
Kada imamo 15 godina, 7 naveče nam je rano. Sa 30 godina nam izlasci nisu toliko interesantni, pa čak odbijamo prijatelje uz izgovor da je to kasno.
Kada smo djeca tinejdžeri, roditelji muku muče jer mi u dosta toga ne želimo da ih slušamo. Većinom se brinemo kako ćemo izgledati, ne mislimo toliko na udobnost i neke druge faktore. Što se opet sa godinama mijenja.
Dok živimo sa roditeljima, pitamo ih da li možemo uzeti neku životinju za kućnog ljubimca. Kasnije dolazi život sa partnerom, pa s partnerom trebamo donijeti tu odluku.
