Pravo lice se ne vidi u pobjedi, nego u porazu, uvijek je bilo i bit će. Takvu je lekciju na vlastitoj koži kao “klinac” morao naučiti Novak Đoković, koji je do 12. kolovoza 2007. Rogeru Federeru bio nitko i ništa. Sve do tog dana u Montrealu “neki klinac iz Srbije”, koji se bespotrebno petlja u rivalstvo s Rafaelom Nadalom, nije bio ozbiljnije zainteresiran za najboljeg igrača svijeta. Dobio ju je u prva četiri meča – uz samo dva izgubljena seta – međutim, taj mali iz Srbije nije odustajao i tražio je način da to promijeni…
Tog toplog kolovoškog dana u Montrealu se apsolutno sve promijenilo. Novak je slavio u finalu Rogers Cupa (7:6, 2:6, 7:6), a Federer je odbijao prihvatiti da je to moguće, bahato gledajući u pravcu Srbina. Nije mu želio čestitati, nije želio priznati da je bolji, nije želio učiniti ništa da Đokoviću u tom trenutku bude bolje. Bila je to kobna pogreška koja je stvorila “zvijer” i naučila Đokovića danas kako biti bolji čovjek i svakog mladog tenisača doživljavati prije svega kao prijatelja.
Od šest poraza u 2023., tri su bila protiv tenisača koje je Novak Đoković nakon osvajanja završnog Mastersa u Torinu bez imalo zadrške nazvao “novom velikom trojkom”. Bili su to Holger Rune, Carlos Alcaraz i Janik Siner, kojima je od srca čestitao na tim pobjedama, odajući im počast svrstavši ih među svoje suparnike. Federer to nije mogao reći.
I ne samo da Đoković pokazuje poštovanje prema njima – pobijedio ili izgubio – nego čak pokušava izgraditi prijateljstvo. Zato je Novakov stožer odmah nakon poraza u Torinu došao čestitati Sinerovu, zato je Đoković imao “sparinge” s Alcarazom, zato je kao dijete trenirao s Runeom i bodrio ga da bude još bolji. Na neki je način radio sve suprotno od Federera, možda s nadom da na taj način “neće stvoriti novu zvijer”, ali prije svega iz pristojnosti.
Kada je Đoković “upropastio” Federeru 26. rođendan u Montrealu, stajao je kraj njega i pričao kako je “vjerojatno najbolji tenisač u povijesti” (tada je imao 12 Grand Slamova, a rekord je držao Pete Sampras s 14) , a navodno pristojnom Švicarcu nije se ni nasmiješio. Još više kao da ga je zaboljela Novakova rečenica da “ne može sve osvojiti” i da je “pustio da pobjeđuju nekada mladi”, ali umjesto da uzvrati komplimente o tome kakva je budućnost Đokovića, ponio se kao “uvrijeđena nevjesta”. Uopće nije želio da mu od takvog trenutka pozli… I grdno se prevario. Evo nekih odgovora s te konferencije za tisak u Montrealu 2007.:
N: Prije ste igrali protiv njega. Što mislite koliko je napredovao?
F: Igrao sam četiri puta prije toga s njim i nikad nisam izgubio.
N: Ako pogledamo širu sliku i vaše ciljeve za ovu godinu, koliko je značajan ovaj poraz? Je li to uopće značajno?
F: Ovo je beznačajno haha.
N: Kako ocjenjujete njegov stil igre, možda malo sličniji vašem nego Rafinom?
F: Ne, ne previše. Mislim, igra kao i većina drugih igrača. Znate, stabilan je s osnovne linije i ima dobar servis. Ali, kao i on, nema ništa posebno u svojoj igri. Uvijek igra predvidljivo, što je dobro. Imali smo dobrih poena, dobro se kretao, dobro je ‘kretao’ loptu. Zapravo uživam igrati protiv njega.
Montreal 2007: Djokovic upsets Federer in final
